Kada liječnik zatraži „krvne kulture“, pacijenti se često zbune oko terminologije. Je li to isto što i hemokult test? Zašto se uzimaju dvije bočice? Kako laboratorijski stručnjaci znaju da se ne radi o kontaminaciji uzorka? Ovaj članak detaljno objašnjava cijeli proces, od trenutka uzimanja uzorka krvi do dobivanja konačnog nalaza.
Sadržaj...
Što je hemokultura i kada se provodi?
Hemokultura, poznata i kao test krvnih kultura, dijagnostički je postupak u kojem se uzorak krvi stavlja u posebne hranjive podloge kako bi se utvrdilo prisustvo i rast bakterija ili gljivica. Ako se u krvi, koja bi inače trebala biti sterilna, pronađu mikroorganizmi, to ukazuje na širenje infekcije kroz tijelo. Ovo stanje liječnici nazivaju bakterijemija ili, u težim slučajevima, sepsa.
Najčešći razlozi za nalog hemokulture uključuju:
- Povišena tjelesna temperatura ili zimica nepoznatog uzroka.
- Nizak krvni tlak u kombinaciji s ubrzanim pulsom.
- Sumnja na endokarditis, odnosno upalu srčanih zalistaka.
- Intenzivni bolovi u trbuhu ili prisutnost urinarnih katetera.
- Potreba za procjenom prije početka primjene antibiotika širokog spektra kod pacijenata s oslabljenim imunološkim sustavom.
Priprema pacijenta i ispravno uzimanje uzorka
Ključno je da se uzorak krvi za hemokulturu uzme prije primjene antibiotika. Ako je terapija već započela, medicinsko osoblje u laboratoriju mora biti obaviješteno o točnim lijekovima koji se primjenjuju. Nije potrebna posebna dijeta prije pretrage, ali se strogo preporučuje pridržavanje sljedećih koraka:
- Uzimanje najmanje dva para uzoraka krvi iz različitih vena, obično iz obje ruke, kako bi se povećala vjerojatnost otkrivanja mikroorganizama.
- Temeljita dezinfekcija kože na mjestu uboda pomoću alkohola i antiseptika poput klorheksidina. Cilj je spriječiti unošenje bakterija s površine kože u uzorak krvi, čime se umanjuje rizik od lažno pozitivnih rezultata (kontaminacije).
- Precizno označavanje svake bočice s podacima o točnom vremenu i mjestu uzimanja uzorka.
Od pacijenta se očekuje da bude dobro hidriran te da obavijesti medicinsko osoblje o eventualnim alergijama na klorheksidin, lateks ili druge tvari koje se koriste tijekom postupka.
Laboratorijska obrada uzorka
Nakon prikupljanja, bočice s uzorcima krvi transportiraju se u laboratorij gdje se stavljaju u inkubatore na temperaturu od 35–37 °C. Suvremeni automatski analizatori kontinuirano prate tekućinu u bočicama, provjeravajući svakih nekoliko minuta pojavu zamućenja (turbidnosti), promjene pH vrijednosti ili detekciju ugljičnog dioksida (CO₂), što su sve znakovi mogućeg rasta mikroorganizama. Ako analizator registrira sumnjivu promjenu, laboratorijski tehničar poduzima daljnje korake:
- Mikroskopski pregled uzorka krvi nakon posebnog bojenja (najčešće Gramovo bojenje) kako bi se identificirale osnovne morfološke karakteristike bakterija (oblik, boja).
- Inokulacija (presađivanje) potencijalno prisutnih bakterija na čvrste hranjive podloge (agar ploče) kako bi se omogućio njihov daljnji rast i razmnožavanje.
- Provođenje testa osjetljivosti na antibiotike (antibiogram) ako se potvrdi prisustvo bakterija, kako bi se utvrdilo koji su antibiotici najučinkovitiji u suzbijanju infekcije.
Cijeli proces od uzimanja uzorka do prvih rezultata obično traje između 24 i 72 sata. U slučajevima sumnje na gljivične infekcije, vrijeme potrebno za dobivanje nalaza može se produžiti i do sedam dana. Konačni negativan nalaz znači da nije zabilježen rast mikroorganizama unutar definiranog vremenskog roka.
Interpretacija nalaza i značenje pojma „kontaminacija“
<
