Benjamin Franklin, poznat po svojim izumima i političkim postignućima, ostavio je i znatni doprinos književnosti. U svojim Memuarima iz 1737. godine objavio je neobičan popis nazvan ‘Rečnik pijaca’, koji sadrži 228 izraza koji opisuju stanje pijanosti. Ovaj tekst nije samo zanimljiv iz povijesne perspektive, već i važan za razumijevanje razvoja engleskog jezika i kulturnih tradicija.
Sadržaj...
Kako je Rečnik pijaca postao poznat?
Franklinov popis prvi put je objavljen u njegovim Memuarima 1737. godine. Međutim, zanimljivo je da su slični izrazi već bili prisutni u New England Weekly Journal 1736. godine, što ukazuje na to da je Franklin možda preuzeo postojeće izraze i dopunio ih vlastitim. Ova situacija otvara pitanje tko je stvarno izradio originalni popis i kako je Franklin došao do tih riječi.
Izvor i autentičnost popisa
Razlika između Franklinovog izdanja i ranijih izvora sugerira da je originalni popis mogao biti sastavljen od strane nekog drugog autora prije 1736. godine. Franklin je tada preuzeo i uredio najznačajnije izraze, ali nije uključio sve moguće varijante. Ovaj proces selekcije ostavlja prostor za spekulacije o autorstvu i autentičnosti, a istovremeno pokazuje Franklinovu sposobnost da prepozna i zadrži jezičnu vrijednost.
Primjeri iz Rečnika pijaca
- „On je na vini“ – opisuje osobu koja je u pijanom stanju.
- „On je u sudu“ – upotrebljava se kada je netko pod utjecajem alkohola.
- „On je u vodu“ – metafora za osobu koja se gubi u pijenju.
- „On je u kruhu“ – opisuje osobu koja je potpuno izgubljena u pijanstvu.
Ovi izrazi, iako su se pojavili u 18. stoljeću, i danas se koriste u svakodnevnom govoru, što potvrđuje njihovu trajnost i kulturni značaj.
Zašto je Rečnik pijaca važan?
Franklinov popis nije samo povijesni artefakt; on je i izvor lekcija o jeziku i kulturi. Kroz njega možemo vidjeti kako su se u to vrijeme opisivali različiti stupnjevi pijanosti i kako je jezik odražavao društvene norme. Osim toga, popis otkriva kako je Franklin, kao promišljen i kritičan mislioc, pristupio jezičnoj analizi i kako je koristio humor i satiru kako bi istaknuo svoje točke.
Zaključak
Benjamin Franklinov Rečnik pijaca ostaje značajan doprinos engleskoj jezičnoj tradiciji. On ne samo da dokumentira jezične izraze iz 18. stoljeća, već i otkriva duboku povezanost jezika s kulturom i društvom. Franklinov rad pokazuje kako je jezik mogao biti alat za kritiku, humor i refleksiju, a njegovi izrazi i danas su dio našeg svakodnevnog jezika.
