Kinematografija je živa umjetnost koja već više od stotinu godina bilježi snove, strahove i nade čovječanstva. Od crno-bijelih nijansi ranih tridesetih do digitalnog zvuka koji danas opsjedaju platna, svaka je generacija ostavila barem nekoliko naslova koji se prenose s koljena na koljeno. Neki filmovi su promijenili način snimanja, drugi način pripovijedanja, a treći su jednostavno postali svjetionici emocija koje svatko može prepoznati.
Izbor dvadeset naslova koji su obilježili kinematografiju nikad nije zatvorena lista; ona je živa, poput same umjetnosti. Ipak, postoje ostvareni snimci bez kojih se povijest sedme umjetnosti ne može napisati. To su djela koja su prešla granice svoje epohe, postala dio opće kulture i nastavila kružiti kroz reference, parodije i školske lektire. Od Orsona Wellesa koji je kameru podigao na nebo do Chloé Zhao koja je istom kamerom slavila beskraj američkog zapada, svaki naslov na ovoj listi donio je nešto potpuno novo.
Klasici poput Građanina Kanea i Casablance pokazali su da tehnika i duša mogu zajedno stvoriti bezvremensku čaroliju, dok su 2001: Odiseja u svemiru i Blade Runner otvorili vrata vizualnoj filozofiji koja će kasnije oblikovati znanstvenu fantastiku. U novije vrijeme, Parazit i Sve u isto vrijeme na svakom mjestu dokazali su da i u doba superheroja ima mjesta za priče o obitelji, klasnoj nejednakosti i kvantnom putovanju kroz dimnjake i praonice.
Lista se ne bavi samo oskarovim pobjednicima ili komercijalnim hitovima; neki od ovih filmova su tijekom premijere prošli gotovo nezapaženo, da bi kasnije postali katedrale kinofila. Tko bi rekao da će Iskupljenje u Shawshanku, koji je u kinima zaradio skromnih šesnaest milijuna dolara, postati najveći film svih vremena prema ocjenama gledatelja? Ili da će japanski crno-bijeli Rašomon promijeniti način na koji cijeli Zapad gleda na pouzdanost priče?
Dvadeset naslova koje donosimo nije konačan sud, već poziv na razgovor. Ako niste gledali sve, ovo je prilika da popunite praznine u općem znanju. Ako jeste, podsjetite se zašto volite mrak dvorane i miris kokica koji se stapaju s nadolazećim titlovima. Jer svaki od ovih filmova, na svoj jedinstveni način, objašnjava zašto se ljudi i dalje okupljaju u tamnim prostorijama kako bi zajednički sanjali na platnu.
Leave a Comment